U2

joj evo ja letim od sreæe!
[You must be registered and logged in to see this link.]
:rock: :eaceman: :cheers: :eace: :radost:

daa...mene je to tako usrećilo...njima se svida ovo nase gnjezdo =)
njihaaa....eh jos da mogu do Dubrovnika <3

:dancegirl:

yup... a mišek... volim ga! e da, znate da je arry bio u Zadru prije par godina! Moja best frendica se dopisuje sa nekim tipom koji ima palice za bubnjeve potpisane od Larryja Mullena Jr.!!!! Bio u Zadru i potpisao mu èovjek! Dakle samo još Edge-a moramo dovuæ nekako na odmor kod nas :cheers:

Evo nasao sam jednu sliku sa koncerta u2-a u zagrebu slikanu iz zraka

[You must be registered and logged in to see this image.]

:cheers:

pedobro izgleda =)

Ova slika iz zraka je fenomenalna )))

Ja sam isto bila na koncertu, super je bilo. Mene osobno je najviše oduševilo šta su svirali Where the streets have no name, obožavam ju <3
Malo mi je žao što sam bila dole na travi, čini mi se da je puno veći doživljaj bio sa tribina, bar tako sudim prema slikama sa zapada ali dobro, neću se žaliti, bilo je fenomenalno.

Jedan interesantan tekst na temu gostovanja U2-a u Zagrebu



U2 - prva vijest u trećem svijetu

kolovoz 14th, 2009

Cijela U2-pompa očito je dijelom korištena i za mazanje očiju javnosti i zaboravljanje puno važnijih tema

Svugdje u svijetu koncert skupine sredovječnih irskih milijardera, poznatijih kao U2, znači veliki spektakl. Uglavnom se govori, kao i kod nas, o 120 šlepera opreme, dimenzijama pozornice, savršenom razglasu, o tome da je bend 23 pjesme “odsvirao bez greške” (kao da je epohalno postignuće unutar dva sata ne pogriješiti u nečemu čime se intenzivno baviš više od trideset godina), i to je to.

Nitko ni ne očekuje da će na pozornici vidjeti životno izgaranje u glazbi kao u slučaju jednog Iana Curtisa, Kurta Cobainea ili samog U2 iz osamdesetih, već zna da ide gledati politički korektne glazbene “profesionalce” koji će, poput nešto starijih Rolling Stonesa, kao svojevrsne mumije samih sebe iz mladih dana vjerojatno jednako unosno tamburati do duboke starosti. Svaki od pedesetak koncerata turneje “360˚” u desecima gradova i zemalja uglavnom je isti. Varira samo isplanirano “iznenađenje”, ovisno o tome je li toga dana nekome od članova benda rođendan, pa će mu se otpjevati “Happy Birthday” ili će “slučajno odabrana” djevojka iz publike zaplesati s pjevačem.

No postoji velika razlika između zemalja razvijenog svijeta, u kojima se takav koncert shvaća kao poštena robno-novčana razmjena između posjetitelja i vrhunskih glazbenika, i zemalja tzv. Trećega svijeta, u čijem javnom govoru nastup U2 postaje nešto od životne važnosti za cijelu zajednicu, pa s dugačkim prilogom o koncertu započne i Dnevnik javne televizije, kao što je nažalost bio slučaj i s trećim dnevnikom na HRT1 prošle nedjelje. Da se radi o zemlji koja trenutačno nema važnijih preokupacija to bi možda bilo i razumljivo.

No cijela U2-pompa očito je dijelom korištena i za mazanje očiju javnosti i zaboravljanje važnijih tema. Pišući o medijskim strategijama Berlusconija, veliki talijanski pisac i teoretičar Umberto Eco pokazao je kako talijanski premijer ne radi klasične gafove, već vrlo vješto podmeće medijske “bombe” kojima odvlači pozornost javnosti od bitnih poteza u vlastitu korist. Navodi primjer znamenitog “gafa” iz 2003., kada je njemačkog zastupnika u Europskom parlamentu usporedio sa zapovjednikom nacističkog logora.

Mediji su tjednima brujali o tom slučaju, Berlusconi se, nakon silnog prenemaganja, na koncu ispričao, ali ono što je u javnosti zahvaljujući tom skandalu prošlo neprimijećeno je da je on tih dana u parlamentu progurao zakon o televizijama kojim je dodatno ojačao svoj medijski monopol. Moćnici ne moraju uvijek poput Berlusconija svjesno postavljati takve bombe za odvlačenje pozornosti javnosti, već je najčešće dovoljno davati bombastičnu dimenziju događajima koji sami po sebi spadaju u sferu sporednih stvari za zajednicu, pa makar se radilo o “najvažnijoj sporednoj stvari” ili koncertu najvećeg benda.

Nastavljajući se na već banaliziranu rimsku poslovicu, mogli bismo reći da, kad se previše daje na važnosti igrama, uvijek treba obratiti pozornost da se nešto ne mulja s kruhom. U istom Dnevniku javne televizije, koji je započeo s U2 kao glavnom temom, na razini sporedne vijesti doznali smo da je košarica s osam osnovnih prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj više od 80 posto skuplja nego u Mađarskoj. Uz ostalo, kruh i ekvivalentan sir plaćamo točno dvaput više nego naši sjeverni susjedi.

Je li onda glazbeno neosviješteno smatrati da je, u trenutku dok veliki dio javnosti strepi hoće li naši trgovci povećanje PDV-a od jedan posto iskoristiti za dodatno nerazmjerno povećanje cijena, ta tema puno važnija od toga je li Bono, poput misice, pozvao na mir u svijetu i uspio naučiti da smo zemlja tisuću otoka? To što je veliki bend uspio dvije večeri zaredom u ljetnom Zagrebu privući onoliko ljudi (od kojih polovicu iz inozemstva) koliko i Thompson u Čavoglavama na Dan pobjede, u svakom slučaju je vijest koja uz sve pozitivne konotacije koncerta treba naći svoje mjesto u Dnevniku, ali isključivo u rubrici posvećenoj kulturi/zabavi, pri kraju vijesti. Uza sve poštovanje prema U2, nedopustivo je da Dnevnik javne televizije počinje opsežnim prilogom o jednom komercijalnom koncertu, i to od 50 u nizu.


[You must be registered and logged in to see this link.]

ko woli nek izwoli..naletila sma na ovo ...i već gledam sat vrimena )