Pisanje.

I pritom mislim na pisanje u smislu knjizevnih crtica proznog i slicno oblika.
ja sam veliki kreativac a oslobadam se najvise pisanjem
evo nesto moje.komme se da nek procita.
<3

znam ponekad pretjerujem.
ponekad grjesim cisto ljudski i nevino.
ponekad zelim imati sve u svojim rukama.
tezim velikom.tezim visokom i nedodirljivom.
obozavam ljudska zadiranja i neshvacanja.
obozavam njihove zacudene poglede.adrenalinska bomba za jos.
sada po prvi put uzimam pauzu.
i totalno uzivam samo u onome sto sam ja.
samo u onome sto zelim.sto trazim.i u cemu se pronalazim.
zaista nisam od onih sto zele sve u mladosti.zele sve brzo.
divlje.zele sve neobuzdano,buntovno i prkosno.
kao da sam svoje 'mladenacke ludosti' prosla.
meni zapravo nikad i nisu bile ludosti.ne,neprivlace me.
nezelim ih.
zelim sidit ispod stabla i citat poeziju devetnaestog stoljeca i bas se zato razlikovat od njih.
zelim bit donna.u pravom smislu samo svoja.
on mi je reka da san prava donna.da san tako jebeno komplicirana i svoja.
i kompleksna.i drugacija.
ponekad i zivim u svojoj color televiziji.nepustam nezeljenima unutra.
dopustam im zavidne poglede.dopustam ih zajedljiva niska ogovaranja.
dopustam im ljudsku znatizelju.umjetni moral rasirenih sokiranih usta konzervativne djevojke.
sve im to dopustam.
ispisujuci stranice i stranice same sebe.same donne.toliko je nepotrebnih ljudi.
toliko je onih za koje sam htjela da budu potrebni.
za koje sam zeljela da sam ja njima potrebna.
a bili su zapravo tako nebitni.tako besciljni.tako galakticno nestvarni.i u mojoj glavi vizualizirani.
htjela sam da budu dio moje color kutije ali zapravo they didn't fit in.
izgubili su totalni smisao.
bili su egomanijaci natripani sami sobom.bili su zavidni,umjetni i tako bezlicni.tako totalno nebitni.
odmaram od njih.sada im niti nedam da gledaju.sada ih jednom zauvijek eliminiram i brisem.
potpuno ih bacam u recycle bin.
ima onih koji savrseno pristaju.
ona jer je tako bitna i potrebna.
zatim ona druga.zelenooka.koja je dubioza moje svijesti.
ona narancasta jer me tako beskonacno ispunjava.
ona ricasta jer smo uvijek ostale di smo stale.uvik smo se nasle di smo prestale.
svaki onaj ostali savrseno-pristajajuci dio mozaika mog sarenila.
on jer me zna.
i on jer ce me znati.
i on jer je prosao sve moje i jos uvijek ga voli.
moji roditelji.tako jednostavni a tako slozeni.tako moji.
ona malesna jel mi vraca osmijeh na lice.
umjesto da trazim i otvaram nove dijelove sebe sada zelim raditi na onim starima.
sada ih zelim nadopuniti.popraviti.fiksirati.
vezati samo za sebe i uciniti samo svojima u beskonacnost.
sreca je dio mene.
da, i ja se zivciram.
i ja patim.
i ja sam prestrasena.
i ja se bojim i bjezim.
i ja sam slaba.
ponekad paranoicna.ponekad izgubljena.
ali osjecam je.dubinski i istinski.
moje lagane note su drukcije od onih koje ostali sviraju.
moja sreca je istinski pronalazak.istinski pogled iznutra.pronalazak sebe.
pronalazk svrhe.
dug je to put.
put srece.prijezira.ocaja.bijesa.ljubavi.istovremeno.
volim se osjecati podvojeno izmedu odraslog svijeta i svijeta djeteta.
volim gledati svijet ocima djeteta.razmisljati umom zene.osjecati srcem voljene osobe.
volim zabiljeziti moment.volim bit dio momenta.
volim pogledat to i nac se u tome.
volim procitat sve ono istinsko i posebno sto su ljudske ruke napisale.
volim kad moje nesto znaci.kad je moje drugacije.
volim svaki stih koji je napisa anthony kiedis.pogada me i dira me u dushu.totalno je dio mene.i zvucin umisljeno ali oni su samo moji.zao mi je.ali tako ih dozivljavam drugacije.oni su sastavan dio mene.oni su i lijek i alternativa.i neophodno i ono samo za tvoju dushu.oni su jedna prava istinska donna.
jedva cekam otputovati.diviti se novome.slikati planinu u austriji.potrosit sve na sebe i osjecat se tako svjetski i megalomanijacki.i poslije pit frape u hladu winnendenskog zelenila.
svi smo mi svoja jedinka i samo to nas drzi posebnima.
neodoljiva jednostavnost ljudskog zagrljaja mene cini ovisnom.
volim njih.volim nju.volim njega.volim sebe.volim zatupljujuce smijanje i bezvremensku ljubav.obozavam drugu dimenziju.blize je no ikada.
pomalo boemski a nikada nepromisljeno.
a najbolje stvari ponekad kostaju samo nasu paznju.
Oni ce naci sami sebe.
lots love.

Hm, interesantan pristup prozi. Mislila sam da ćeš staviti neku pričicu koju si izmislila ili takvo što, ali ovo što si napisala ocijenila bih kao modernistički pristup spiritualnoj autobiografiji, s tematikom filozofije, potkrjepljeno tinejdžerskim pogledom na svijet. Anyways, sviđa mi se. Jesi čitala možda Marinkovića "Anđelima ne trebaju riječi" ? Poprilično zahtjevno štivo prepuno retoričkih pitanja i misaonih zapleta... Što za reći, piši i dalje i razvijaj svoj smisao za papir! Ja uvijek pozdravljam takvu vrstu aktivnosti :yeah:
Za nešto vremena, i ja ću staviti nešto svoje. Radim na jednoj noveli s nadrealističkim elementima, nadam se da ću je uspjeti završiti.

Predobro je...zaista mi se svidja...
Mozda i ja okacim nesto svoje...ako se nekome da da cita i da iznese svoje misljenje... Inace nikad nista sto sam napisala nisam nikome pokazala..jer inace pisem kad se lose osjecam i kad moram to nesto "izbaciti" iz sebe... pa eto..

i meni pisanje (kako mi to zvuci cudno ) dodje kao jedini nacin da mnoge stvari podelim sa nekim, makar to bio papir, da prestanem da neke stvari samo prikrivam

premisljala sam se da li ovo da okacim, al ajde, ionako ne mogu zauvek da zadrzavam samo za sebe

Dark angel

Long, light dress over worry,
Fear of happiness below smile,
Deep eyes with thousands of feelings,
Weakness seems to be shy

Doesn't want to take a truth,
She's trying to tell herself something different,
But still she's not sure about the end,
About final thoughts and words

Pain is always a big part of her,
Inspiration or sadness,
She's missing feel of safety
And she's ready to start all over again

Stronger than ever,
She made a decision which changes everything

So no, I can't stay here...

eto, to je bio moj prvi pokusaj pisanja
verovatno je nekome zvucalo cudno ili glupo ili tako nesto, ali meni svaka ta rec ima posebno znacenje
volela bih da odgovorite sta mislite, bilo kakve komentare
ne znam da li ste nesto ovakvo mislili pod pisanje, al tako je to kod mene xD
e da, izvinjavam se ako ima nekakvih gresaka u pisanju xP ^^
mozda okacim jos nesto, videcu :P

Ja sam glup za to pa necu da komentarisem

krajnje iskreno

nisam ni ja pretjerano pametna
al mogu reci svoje misljenje

mada totalno nebitno al da kazem da je dobro cak stavise odlicno a sad to je tvoj stil pisanja ako se tebi svidja i ako ga ti razumijes, msm pises za sebe

Hvala, bas mi je drago da se nekome svidja